Motke

Home / Mujo, Haso i Fata / Kratki vicevi / Boduli / Opet vicevi / Policajci / Razni Vicevi / Politički / Linkovi / Fotke / Motke / Najbolji vicevi / Zabavni / Do suza / Gadovi / Vatrogasci

Dva poznanika se sretnu na riječkom Korzu. Nisu se vidjeli preko 10 godina, od kada su zajedno diplomirali na građevinskom fakultetu. Na kraju se upute na obalu i sjednu u jedan kafić da se ispričaju.
- Ma daj, reci mi što si radio sve ove godine? Gdje radiš, kako se snalaziš u životu...
- Ne znam ako se sjećaš, ali ja sam ima stipendiju od jedne firme dok sam išao na faks i kada sam završio počeo sam raditi kod njih. I dan danas sam tamo i radim u struci, kao šef gradilišta. A ti? Kako ti zarađuješ za život?
- Pa znaš, ja ti živim od pisanja.
- Znao sam da ti nećeš raditi u građevini. Uvijek sam se pitao zašto si se upisao na građevinski; nikada mi se nije činilo da te to ni najmanje zanima. Radiš kao novinar?
- Ma ne...
- Pa jesi li onda neki pjesnik?
- Niti to, znaš...
- Znači da si pravi pisac; pišeš romane ili nešto tako?
- Ma ne! Na kraju mjeseca pišem ocu, koji živi u Puli i ima talijansku mirovinu, da mi pošalje novac za sljedeći mjesec.

- Doktor mi je rekao da trebam prestati igrati košarku.
- Da li ti je pronašao neki zdravstveni problem?
- Ne, vidio je kako igram.

Jedan žena se je tek doselila u predgrađe. Trebaju joj poštanske marke i pita novu susjedu gdje ih može kupiti. Ova joj objašnjava da iza kuće postoji kiosk gdje će ih pronaći, ali je upozorava da je trgovac prigluh i da mora jako glasno govoriti da bi je ovaj razumio. Gospođa uđe u kiosk i na sav glas kaže:
- Molim vas dvije poštanske marke za razglednice.
- Ma zašto se derete? Pa nisam gluh. Hoćete li sa ili bez filtra?

- Oprostite, koja je najbrža cesta do groblja?
- Na prvom zavoju produžite pravo.

Neki dan sam s prijateljima izašao na cugu. Odveli su me u jedan novootvoreni bar. Atmosfera ugodna, cijene prihvatljive, osoblje uljudno i simpatično. Jedina primjedba koju bih mogao iznijeti jeste da pivo nije bilo baš najhladnija. Valjda se ugrijalo dok ga je konobarica nosila.

Muž i žena gledaju zajedno televiziju. Muž se dosađuje i ne znajući što bi sa sobom kaže ženi:
- Da li bi mi znala reći jednu stvar koja će me istovremeno razveseliti i naljutiti?
- Ti imaš većega nego naš susjed s petog kata.

Evo kakvi se nesporazumi mogu dogoditi kada se sretnu različite društvene klase i kulture.

Jedan pljačkaš zaustavi na ulici slučajnog prolaznik, uperi u njega pištolj i vikne mu prijetećim glasom:
- Daj mi tvoje pare!
- Oprostite, ali kako možete? Pa ja sam političar.
- Dobro, onda vrati mi moje pare.

- Kako to da nosiš vjenčani prsten na krivom prstu?
- Zato što sam oženjen za krivu ženu.

- U velikoj sam neprilici!
- Što se dogodilo?
- Vidio sam miša u mom stanu.
- Ne vidim neki veliki problem. Dovoljno je da mu postaviš klopku.
- Ali ja nemam klopku.
- Onda je kupi.
- Ne mogu si priuštiti da na to potrošim novac.
- Ako želiš mogu ti posuditi moju.
- Super! Baš ti hvala.
- Trebaš postaviti klopku u neki kut i u nju staviti malo sira da namami miša unutra.
- Ali ja nemam sira.
- U redu. Onda možeš staviti komadić kruha na koji si stavio kap ulja.
- Ali ja nemam ulja.
- U redu, stavi onda samo kruh.
- Nemam ni kruha.
- Nije mi jasno što miš radi u tvojoj kući!?

Vrlo pijani čovjek hoda po ulici i sretne jednog drugog pijanca. Podigne pogled prema nebu i kaže:
- Da li je ono gore sunce ili mjesec?
- Ne bih vam znao reći, ja sam stranac u ovom gradu.

Čovjek razgovara s Bogom:
- Bože, reci mi koliko traje milijun godina?
- Za mene je to jedan minut.
- A koliko je to milijun kuna?
- Za mene je to jedna lipa.
- Bože, možeš li mi dati jednu lipu?
- Naravno! Pričekaj minutu.

Učiteljica jedne osnovne škole, na početku godine šalje roditeljima poruku:
- Ako obećate da nećete vjerovati u sve ono što vam vaša djeca ispričaju da se događa u školi, ja vam obećavam da neću vjerovati baš u sve što ispričaju da se događa doma.

- Doktore, hoću li nakon operacije biti u stanju da sviram gitaru?
- Bez daljnjega!
- Odlično, prije to nisam nikako uspijevao.

Fini gospodin uđe u željezaru i traži jednu turpiju. Trgovac:
- Koje veličine: malu, srednju ili veliku?
- Mislim da će mala biti u redu. Trebam isturpijati kljun mog kanarinca.
- Pa vi niste normalni! To nije humano! Turpijati kljun kanarincu; tako ćete ga sigurno ubiti.
- Kanarinac je moj i to je moj problem.
Nakon par dana isti čovjek dođe opet da kupi nešto drugo. Kada ga je vidio, prodavač se nije mogao suzdržati da ne upita kako je prošla ptica:
- Sigurno je vaš kanarinac krepao nakon turpijanja.
- Ma o čemu vi govorite? Nisam ga ni pipnuo s turpijom. Otegnuo je papke kada sam ga pokušao stisnuti u škrip.