Politički Vicevi

Home / Mujo, Haso i Fata / Kratki vicevi / Boduli (škrti stanovnici otoka Krka) / Opet vicevi / Policajci / Razni Vicevi / Politički / Linkovi / Fotke / Motke

U vrijeme stare Jugoslavije, u Beogradu se održavao svečani ručak u čast gostiju koji su prisustvovali jednoj od prvih konferencija nesvrstanih zemalja. Ogromna sala s više od tisuću uzvanika, sve vrlo svečano i na nivou. Gosti obučeni u frakove, a gošće u večernjim haljinama, neke po posljednjoj modi, a neke u stilu zemlje iz koje dolaze. Prvo je bio poslužen narezak, zatim juha i onda je došao red na pečenje. Za glavnim stolom, u društvu najpoznatijih i najvažnijih lidere pokreta, sjede jedan kraj drugoga drug Tito i ministar vanjskih poslova Džemal Bijedić. Kada je na stol stavljena pečenka, Bijedić je otkinuo komad s rukom i počeo slatko jesti. Tito, posramljen pred ovako uvaženim gostima da se jedan od njegovih najprisnijih suradnika ponaša ovako nekulturno, se obrati ispod glasa Bijediću.
- Džemo, nož, nož.
Džemal ostavi pečenku, s masnom rukom uze nož, pogleda lijevo i desno i upita:
- Koga, koga?

Drug Tito i Kardelj su bili zagriženi lovci i često su išli zajedno u lov na divlje svinje, jelene, a koji puta bogami i na medvjede. U određenim periodima su posjećivali i močvarne krajeve Slavonije gdje su divlje patke i fazani bili glavne mete njihovih lovačkih pušaka. I tako je to druženje trajalo godinama. Kardelj je bio odličan lovac i uspijevao je uvijek uhvatiti najbolje i kapitalne primjerke, dok je drug Tito vrlo rijetko uspijevao nešto uloviti, po onoj "pa već kad opališ sto metaka, nešto po zakonu vjerojatnosti moraš i pogoditi". I tako jednog dana u lovačkoj kolibi, uz čašu dobrog, slavonskog bijelog vina Tito zatraži od Kardelja da mu otkrije koja je tajna njegovog lovačkog uspjeha, njegove sigurne i mirne ruke, i oštrog oka.
- Ma stvar ti je vrlo jednostavna. Ja svaku puta prije lova nešto poševim i nakon toga se odlično osjećam i gotovo sam siguran da ne mogu promašiti plijen.
Sljedeći put prije lova Tito, jako zadovoljan što mu je konačno otkriven način kako da poboljša svoju lovačku vještinu, odluči da nategne Jovanku. Pogleda kroz prozor i vidi je kako sadi cvijeće u vrtu. Siđe dolje i prišulja joj se odostraga da ga ona ne bi čula. Zadigne joj haljinu i uvali joj ga, na što će Jovanka:
- Ah Kardelju, opet ideš u lov.